Sinjska alka, viteški turnir u Sinju

Sinjska alka, viteški turnir u Sinju

U spomen na herojski otpor nekoliko stotina vojnika koji su 1715. godine obranili grad Sinj od navale šezdesetak tisuća turskih vojnika svake godine u tom gradu početkom kolovoza održava se znamenita viteška igra – Sinjska alka. Za vrijeme održavanja Sinjske alke cijela Cetinska krajina kao da se vrati u to slavno doba, od ranog jutra limena glazba poziva stanovništvo da dođe na trkalište, cijeli je grad ukrašen, a u svakoj kući sprema se bogata tradicionalna trpeza, dok se alkari cijeli dan uređuju u Alkarskim dvorima kako bi pred puk izašli što spremniji.

 

Jahanje konja stazom dugom sto šezdeset metara u punoj „ratnoj opremi” ciljajući dugačkim kopljem maleni željezni prsten koji visi u zraku – alku koja visi u zraku i gađanje „u sridu”, istinska je posveta junačkoj vještini sinjskih branitelja, koji su prije više od tri stotine godina spasili Sinj i njegove stanovnike. Stoga se pri svakom takvom pogotku začuje topovski udar sa sinjske tvrđave, a uz povike i oduševljenje gledatelja začuje se i svečana glazba. Slavodobitnik, odnosno onaj alkar koji skupi najviše pogodaka unutar trodijelne podjele željeznog prstena, zlatnim slovima ostaje upisan u dugu listu pobjednika alke i nositelj je možda najveće časti koju netko može zaslužiti u ovom kraju.

 

I dok su alkari koji jašu na konjima noseći predivne tradicijske uniforme i predvođeni alkarskim vojvodom doista impresivna slika, alkarski momci koji ih prate u živopisnim nošnjama, naoružani srednjovjekovnim oružjem, kuburama i toljagama, podjednako su važan dio povorke. Zahvaljujući Statutu iz 1833. godine gdje su strogo propisana pravila ove viteške igre, ali i oblačenja i ponašanja alkara i cjelokupne pratnje, Sinjska alka ostala je najautentičnija viteška igra u Dalmaciji te predstavlja manifest ponosa lokalne zajednice.

 

Bogat utjecaj europske i orijentalne kulture vidljiv je posebice na raskošnim odorama alkara, a natjecanje pojedinih obiteljskih loza koja će dati najboljeg alkara u najraskošnijem odijelu prisutna je generacijama. Upravo se po tom odnosu cijele zajednice Sinja i cijele Cetinske krajine očituje vrijednost ove nematerijalne baštine, jer Sinjska alka možda se trči jedan dan, ali se živi cijeloga života, a ljubav prema ovoj tradiciji prenosi s generacije na generaciju.