Samoborska kotlovina

Samoborska kotlovina

Velike tave proširena oboda, ponekad u promjeru dugačke čak dva metra, stavljaju se na pećice, obično dorađene metalne bačve. U Zagorju, Prigorju i Zagrebu, no prije svega u Samoboru ta gastronomska naprava koja se zove kotlovina znak je veselja, radosti i kulinarskih užitaka. Svako okupljanje ljudi dobrih namjera na otvorenome prilika je za kotlovinu.

 

Temeljni je recept jednostavan i vrlo rustikalan. Svinjske nožice prže se ili, bolje rečeno, otapaju u kotlu, najčešće uz narezani luk. Podlijevaju se najprije vodom, potom i vinom. Na taj temeljac potom dolaze komadi mesa, najčešće svinjski kotleti. Tajna dobrog okusa leži u laganoj, sporoj pripravi, potpunoj opreci brzog grila.

 

Recepti za kotlovine vrlo su raznoliki i nasuprot jednostavnom temeljnom, vrlo složeni. Kad je riječ o mesu, upotrebljavaju se raznovrsne kobasice, piletina, teletina, junetina, pa čak i divljač. Sve korjenasto povrće, rajčice, paprike, patlidžani, pa čak i mladi ili kuhani grah pojavljuju se u kotlovinama. Krumpir služi kako bi upio sve sokove, a čak se i gljive pojavljuju da bogatstvo okusa naprave još zamamnijim. Kada se pretjera u takvoj šarolikosti, znalci se vraćaju izvornoj purističkoj samoborskoj kotlovini.