Sir i vrhnje

Sir i vrhnje

Kada se u ovom kontekstu kaže sir, misli se na svježe zgrušani, blago ocijeđeni kravlji sir, formiran u polulopte teške obično nešto manje od pola kilograma, gdje su svježina i kravlja ispaša u prirodi na livadama od prvorazredne važnosti. Zagrebačka regija središte je tradicije sira i vrhnja, no ono se proizvodi i na mnogim lokacijama središnje Hrvatske, kao i u nekim dijelovima Slavonije. Kupuje se isključivo na tržnicama.

 

U siru i vrhnju uživa se ponajprije u svježem izdanju: poslužuju se vrlo jednostavno tako da se sir prelije vrhnjem, a u omjeru jedan sir na jednu ili dvije mjerice vrhnja. Mjerica je starinska neprecizna mjera od otprilike jedan i pol decilitar. Uz sir i vrhnje tradicionalno se poslužuje kukuruzni kruh, kruh od nedizanoga kukuruznog tijesta, jače zapečen, s naglašenom hrskavom korom. Kukuruzni se kruh peče u velikim, obično okruglim oblicima, ponekad čak i težima od deset kilograma. Najčešći prilozi uz sir i vrhnje jesu mladi luk i rotkvice. Sir i vrhnje uvijek se posole, a često pospu slatkom ili ljutom mljevenom ili tucanom crvenom paprikom. Od sira i vrhnja rade se mnogi namazi nalik liptaueru.

 

Najčešće se dodaju upravo sjeckani mladi luk i crvena paprika, ponekad i češnjak, naročito mladi, ali odlično pristaju i vlasac, osobito divlji šumski, kopar, srijemuš, majčina dušica ili majoran. Dobro izmiješani sir i vrhnje izvanredan su preljev domaćim širokim rezancima, uz koje se često dodaju rastopljene kockice slanine, ponekad i češnjak. U nekim dijelovima kontinentalne Hrvatske, posebice u slavonskoj regiji, takva se tjestenina zna zapeći u pećnici, ponekad i na najjačoj vatri, tako da dobije blagu koricu.