Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastavštine

Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastavštine

Uz mnogo zvonjave, buke i gotovo magijskih plesova skupina maskiranih ljudi s ogromnim životinjskim maskama, ogrnuta ovčjim kožama, vitlajući sjekirama i toljagama, danima obilazi okolna sela i ne da nikome mira. Prizor bi odgovarao nekom filmu strave, kada to ne bi bio opis povorke zvončara s područja Kastavštine i njihova tradicionalnog obilježavanja poklada. U pradavna vremena dio ovog folklornog prikaza služio je u ritualne svrhe kako bi se u zimsko dobra prizvalo bogove plodnosti, otjeralo zle duhove, ali i zaštitilo stoku od uroka. Danas je to više slavljenje običaja i pjesma, ne samo za izvođače, odnosno zvončare, nego za cijeli kraj i stanovništvo oko Kastva, koje je iznimno ponosno na ovu tradiciju.

 

Prvi zapisi o organiziranim zvončarima datiraju iz 19. stoljeća, no korijeni sežu duboku u prošlost s obzirom na sve elemente obreda i specifičnu kostimografiju koja upućuje na obrede kulta plodnosti. Tijekom prošlog stoljeća upravo su se po tim obilježjima izdvojili zvončari iz zapadne Kastavštine, koji ne skrivaju lice i nose kape s papirnatim ukrasima, dok zvončari s predjela istočne Kastavštine nose unikatno izrađene maske s rogovima i velikim zvonom na leđima. A kad zvončari dođu u središte sela predvođeni komandantom, počinju se zbijati u zvončarsko kolo i plesati, da bi naposljetku potpuno utihnuli i razišli se na zvižduk komandanta, kako bi ih, zajedno s muzičarima, mještani ugostili i počastili. Međutim, kod ovog pokladnog ophoda nije samo stvar u zvonjavi, jer godišnji pokladni ophod prati i cijeli niz običaja, plesova i posebno pripremljenih jela i pića. Sami zvončari posebno su birani članovi kastavskih zajednica, jer nema svatko snage, hrabrosti ili, bolje rečeno, ludosti da sudjeluje u kilometarskim povorkama lupajući teškim zvonima u kostimu od ovčje kože. Ali oni koji mogu zato neprestano zvone sve do pepelnice, odnosno pusta, kada se u velikoj pokladnoj vatri pali lutka ili Pust i završavaju pokladne svečanosti, a zvona utihnu do idućih poklada, kada zvončari opet izlaze iz zimske tame da otjeraju duhove i nagovijeste bolje dane, ali najviše da uvesele sve prisutne.