Klapsko pjevanje

Klapsko pjevanje

Kad jednom čujete izvornu dalmatinsku klapu uživo, posebice u autohtonom ambijentu bilo da je to uličica bilo pjaca, budite sigurni da će te se zaljubiti u ovaj glazbeni izričaj već s prvim tonovima. Za razliku od nekih drugih tradicijskih napjeva, klapska je pjesma zbog svojeg homofonog/istozvučnog, a višeglasnog načina čisti užitak za slušatelja pa ne čudi što se klapa često okupljala kako bi pjevanjem izmamila djevojke na prozore. Rijetke su ljepotice odoljele klapskoj pjesmi, jer ovaj a capella način pjevanja ne povlači glasne tonove i žestoke ritmove, već harmonijsko pjevanje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

 

Klapsko pjevanje vuče svoju tradiciju iz mediteranskog kulturnog kruga, malenih mjesta uz more i na otocima, gdje su se momci okupljali u klape i, u nedostatku današnjih gadgeta i interneta, pjevali u društvu s prijateljima, uglavnom bez instrumenata. Obično pjesmu pokrene jedan pjevač, kojeg potom slijede ostali glasovi, a iako je ponekad teško razumjeti riječi klapske pjesme, za užitak se dovoljno prepustiti pjesmi koja zbog milozvučnosti kao da putuje na morskim valovima. Tematika klapskih pjesama uglavnom se plete oko mora, ljubavi i mediteranskog načina života, jer rijetko se a capella pjeva o tuzi, uglavnom je ljubav na prvom mjestu, a i kad se pjeva o nekom prošlom, danas posve izgubljenom načinu života, pjeva se s uzvišenim osjećajima, nerijetko veličajući uzorne vrijednosti prijašnjih generacija.

 

Nekad strogo muška „stvar“, danas je klapsko pjevanje znatno otvorenija forma pa nije nikakva rijetkost slušati ženske ili mješovite klape kako se nadmeću s muškim klapama i nerijetko odnose pobjedu. Veliku popularnost ovog izričaja, diljem zemlje, ali i znatno šire pronose klape uz pratnju instrumenata i s modernim aranžmanima, koje, iako s odmakom od tradicije, pune stadione i dvorane te osvajaju top-ljestvice. Stoga ako negdje u prolazu ispod volta začujete klapu kako pjeva ili kojim slučajem posjetite najveću i najstariju smotru klapskog pjevanja u Omišu, nastojte upiti svaki ton i osjetite ljepotu pa pogledajte ganuta lica oko sebe i bit će vam jasno zašto Dalmatinci „ne daju pismu svoju”.